Istorijat udruženja UKTS
Udruženje košarkaških trenera Jugoslavije
U
Udruženje košarkaških trenera Jugoslavije, sa oko hiljadu članova, svakako je među najbrojnijim u Evropi, a po broju kvalitetnih i vrhunskih trenera programu svojih aktivnosti i rezultatima, svakako služi za uzor.
Legendarni trener Slobodan Piva Ivković tvorac je stvaranja ovako moderne trenerske organizacije, koja je stavljena u funkciju ukupnog razvoja košarkaške igre.
Sa grupom entuzijasta i uglednih trenera kao što su Ranko Žeravica, Slobodan Ćela Mićović, Dragoljub Pljakić i drugi, svoju viziju realizovao je stvaranjem Udruženja košarkaških trenera Srbije - 1972. godine. Piva je postao i njegov prvi predsednik. Sekretari ovog Udruženja bili su: Đorde Najšteter (89-91), Minić Milan - Slovenac (91-92), Nikola Jovanović (92-93), Aco Petrović (92-93). Tada, pored ostalog, krenulo se sa planskom, kvalitetnom i organizovanom edukacijom naših košarkaških trenera.
Prikupljanje i izdavanje stručne literature, kvalitetni seminari i slično postali su sastavni deo aktivnosti svakog trenera. Za one koji su se dokazali ili obećavali, organizovan je boravak u SAD, što se kasnije pokazalo kao kapitalan korak Udruženja. Među onima koji su boravili u SAD bili su: Božidar Maljković, Slobodan Koprivica, Dušan Ivković, Željko Gagić, Luka Stančić i Predrag Kuzmanović.
Na jednom od tadašnjih trenerskih seminara, 1991. godine na Igmanu osnovano je Udruženje košarkaških trenera Jugoslavije, kao jedinstveno udruženje košarkaških trenera čiji je Piva bio prvi predsednik do 1996. godine. Za to vreme Udruženje je steklo zavidan ugled i van granica Jugoslavije, a tome su pre svega doprinosli njegovi članovi koji su postali najcenjeniji stručnjaci u Evropi, ovenčani brojnim titulama i medaljama.
Od 1996. godine predsednik Udruženja košarkaških trnenera Jugoslavije je Dušan Ivković, od 2002. godine i predsednik Svetske asocijacije košarkaških trenera, što je bilo priznanje kako ovom uglednom stručnjaku najvišeg formata tako i Udruženju na čijem je čelu. Tada je doneta odluka i o pokretanju časopisa “Trener” (glavni i odgovorni urednik Mirko Polovina), koji je značio novi kvalitet u edukaciji trenera i afirmaciji rezultata UKTJ. Sekretaru su, kao i u prethodnom periodu, opet bili treneri: Mile Protić (1996-99), Vlado Bošnjak (1999-2000) i od tada Mirko Ocokoljić.
Modernizacijom Statuta, usvajanjem Kodeksa i Pravilnika o licencama, Udruženje je zaokružilo normativna akta po kojima funkcioniše. Jedinstvenim ugovorom klub-trener koji je usvojilo i Predsedništvo UKTJ, gde se i deponuje, došlo se i do neophodne sigurnosti trenera iza kojih ovakvim staje ne samo UKTJ, već Košarkaška organizacija Jugoslavije.

Jedan od onih potpuno autentičnih, ličnih a opet “vlasništvo” svih kojima je košarka na srcu, bio je Slobodan Piva Ivković.
Igrajući za Crvenu Zvezdu osvojio je tri državna prvenstva (1946, 47, 48) i još kao igrač stekao je diplomu košarkaškog trenera. Igračku karijeru nastavio je u Železničaru, zatim u OKK Beogradu a završio je u Partizanu 1953. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 36 utakmica a učestvovao je na Prvom svetskom prvenstvu (1950)..
Dok su se borbe krajem Drugog svetskog rata tek smirivale 1945. godine sa još nekolicinom sportskih entuzijasta osniva SD Crvena Zvezda. Ostavši definitivno uz košarku počinje i sa izgradnjom kasnije giganta KK Crvena Zvezda a samim tim i naše košarke. Bio je prvi igrač, ekonom, trener, sekretar i kapiten kluba a mali Kalemegdan postaje mesto okupljanja..
Ogromno znanje, originalnost, odlučnost, čvrsta ruka, nepogrešivost u selekciji - Dudina su lična karta. Od svih trenera, Dušan Ivković je u reprezentaciju uneo najveću dozu svog karaktera i preneo na igrače - nepokolebljivost. U reprezentaciji je debitovao zlatnom medaljom i završio karijeru prvog trenera sa najsjajnijim odličjem..
Treneri se cene po rezultatima koji ostaju za njima. U ovoj rečenici Ranka Žeravice se nalazi sva težina poluvekovnog rada u jugoslovenskoj košarci. Od prvih dana delovao je kao stožer i radio na tome da košarku načini brzom, da se što pre stigne do koša, uprosti kretnje činio je sve da loše brzo odbaci i da novo prihvati. Stvarajući sopstvenu košarkašku viziju..
Osvojio je sve klupske trofeje na svetu, a remek delo napravio je kao trener u Italiji sa Injisom iz Varezea osvojivši tri titule prvaka Evrope. Kroz naslednike ostavio je pravo bogatstvo našoj košarci. Bio je učitelj Bogdanu Tanjeviću, Božidaru Maljkoviću i Željku Obradoviću. "Otac jugoslovenske košarke" kako su ga evropski novinari često nazivali..
Od 1959. do 1962. godine trenirao je seniore OKK Beograda i bio sa njima jednom treći u državi. Kao trener seniorki Radničkog osvojio je četiri titule a kao trener ženske reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Evropskom šampionatu u Mesini (Italija). Šest godina je bio trener ženske juniorske reprezentacije Jugoslavije sa kojom je osvojo dve srebrne..
Trenerskim poslom počinje da se bavi u Bosni gde radi u periodu od 1980-1987, a u periodu od 1984 –1987. godine istovremeno vodi kadetsku i juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, gde 1985. godine sa kadetskom reprezentacijom postaje prvak Balkana i Evrope, a već naredne godine postaje juniorski prvak Evrope, da bi 1987. godine u Bormiju..
Nakon najuspešnije Partizanove godine u istoriji, osvojivši titulu prvaka Jugoslavije, kup Jugoslavije i titulu prvaka Evrope Obradović je imenovan za pomoćnika Dušana Ivkovića a 1993. godine preuzima badalonski Huventud gde ponovo osvaja titulu prvaka Evrope. Trenersku karijeru je potom nastavio u Realu iz Madrida (1994-1996), Benetonu..