Kodeks UKTS
KODEKS UDRUŽENJA KOŠARKAŠKIH TRENERA SRBIJE
Opšte odredbe
Član 1.
Kodeksom Udruženja košarkaških trenera Srbije utvrđuju se osnovne norme ponašanja svojih članova u radnim i životnim okolnostima.
Član 2.
Košarkaški trener, član UKTS, obavlja sve svoje dužnosti u skladu sa Statutom Udruženja košarkaških trenera Srbije i ovim kodeksom i svojim ponašanjem i postupcima brine o statusu i ugledu košarke kao i autoritetu svoje profesije.
Član 3.
U obavljanju svog posla košarkaški trener:
- Nastoji da znanjem, zalaganjem i ponašanjem stvara ugled kod svojih igrača, njihovih roditelja, sredstava javnog informisanja
- Preuzima sve obaveze i zadatke u oblasti stručnog usavršavanja koja su u nadležnosti Udruženja košarkaških trenera Srbije
- Sarađuje za časopis “Trener” i medijima
- Brine o svom usavršavanju i primenjuje metode koje su prisutne u savremenom treningu
- U privatnim i službenim kontaktima ne iznosi neistinite podatke o svom obrazovanju, stručnim kvalifikacijama i radnom iskustvu
- Ne iznosi netačan ili kompromitirajuci stav o radu UKTS, košarkaškog kluba, saveza ili ustanove u kojoj radi
- Ispravlja, demantuje eventualne netačne navode koji su se pojavili u vezi sa njim, UKTS, njegovim klubom, savezom ili ustanovom
- Ne vrši moralno ili materijalno iskorišćavanje košarkaša, njihovih roditelja ili staratelja
- Čuva poslovne tajne
- Ne preduzima eksperimente koji bi mogli štetiti igračima i za svaki i najmanji rizik u tom pogledu dužan je da traži saglasnost igrača ili roditelja
- Sarađuje i pruža pomoć članovima UKTS
- Vodi računa o izgledu i odevanju
- Mora da se pridržava propozicija takmičenja i normativnih akata Košarkaškog saveza Srbije
Član 4.
Za kršenje normi ponašanja iz ovog kodeksa Upravni odbor Udruženja košarkaških trenera Srbije radi utvrđivanja konkretnih činjenica i zauzimanja stava po tome može obrazovati Disciplinsku komisiju Udruženja trenera. Sastav, delokrug i način rada Disciplinske komisije Udruženja utvrđuje se posebnom odlukom Upravnog odbora UKTS.
Član 5.
Ovaj kodeks dostavlja se svim košarkaškim klubovima, košarkaškim trenerima članovima UKTS i Košarkaškom savezu Srbije.

Jedan od onih potpuno autentičnih, ličnih a opet “vlasništvo” svih kojima je košarka na srcu, bio je Slobodan Piva Ivković.
Igrajući za Crvenu Zvezdu osvojio je tri državna prvenstva (1946, 47, 48) i još kao igrač stekao je diplomu košarkaškog trenera. Igračku karijeru nastavio je u Železničaru, zatim u OKK Beogradu a završio je u Partizanu 1953. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 36 utakmica a učestvovao je na Prvom svetskom prvenstvu (1950)..
Dok su se borbe krajem Drugog svetskog rata tek smirivale 1945. godine sa još nekolicinom sportskih entuzijasta osniva SD Crvena Zvezda. Ostavši definitivno uz košarku počinje i sa izgradnjom kasnije giganta KK Crvena Zvezda a samim tim i naše košarke. Bio je prvi igrač, ekonom, trener, sekretar i kapiten kluba a mali Kalemegdan postaje mesto okupljanja..
Ogromno znanje, originalnost, odlučnost, čvrsta ruka, nepogrešivost u selekciji - Dudina su lična karta. Od svih trenera, Dušan Ivković je u reprezentaciju uneo najveću dozu svog karaktera i preneo na igrače - nepokolebljivost. U reprezentaciji je debitovao zlatnom medaljom i završio karijeru prvog trenera sa najsjajnijim odličjem..
Treneri se cene po rezultatima koji ostaju za njima. U ovoj rečenici Ranka Žeravice se nalazi sva težina poluvekovnog rada u jugoslovenskoj košarci. Od prvih dana delovao je kao stožer i radio na tome da košarku načini brzom, da se što pre stigne do koša, uprosti kretnje činio je sve da loše brzo odbaci i da novo prihvati. Stvarajući sopstvenu košarkašku viziju..
Osvojio je sve klupske trofeje na svetu, a remek delo napravio je kao trener u Italiji sa Injisom iz Varezea osvojivši tri titule prvaka Evrope. Kroz naslednike ostavio je pravo bogatstvo našoj košarci. Bio je učitelj Bogdanu Tanjeviću, Božidaru Maljkoviću i Željku Obradoviću. "Otac jugoslovenske košarke" kako su ga evropski novinari često nazivali..
Od 1959. do 1962. godine trenirao je seniore OKK Beograda i bio sa njima jednom treći u državi. Kao trener seniorki Radničkog osvojio je četiri titule a kao trener ženske reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Evropskom šampionatu u Mesini (Italija). Šest godina je bio trener ženske juniorske reprezentacije Jugoslavije sa kojom je osvojo dve srebrne..
Trenerskim poslom počinje da se bavi u Bosni gde radi u periodu od 1980-1987, a u periodu od 1984 –1987. godine istovremeno vodi kadetsku i juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, gde 1985. godine sa kadetskom reprezentacijom postaje prvak Balkana i Evrope, a već naredne godine postaje juniorski prvak Evrope, da bi 1987. godine u Bormiju..
Nakon najuspešnije Partizanove godine u istoriji, osvojivši titulu prvaka Jugoslavije, kup Jugoslavije i titulu prvaka Evrope Obradović je imenovan za pomoćnika Dušana Ivkovića a 1993. godine preuzima badalonski Huventud gde ponovo osvaja titulu prvaka Evrope. Trenersku karijeru je potom nastavio u Realu iz Madrida (1994-1996), Benetonu..