Stručne teme UKTS
Kako započeti utakmicu odluke?
Kako ući u utakmicu odluke, utakmicu pod velikim psihološkim i takmičarskim pritiskom. Najčešće takve utakmice odlučuju o sudbini nas trenera, moguće je da se igrač jednim, možda odlučujućim poenom ili skokom, dobrom odbranom iskupi i stavi u zaborav sve loše što je predhodilo toj utakmici. Velika četvrtfinala na olimpijadama i svetskim prvenstvima ne odlučuju samo o tome ko će da nastavi da se bori za medalje, već se ruše četvorogodišnje takmičarske ambicije, bezbroj treninga, samoodricanja, snova.
Finale je po pravilu malo lakše pripremiti, jer po pravilu uvek će pobediti bolji. Kako postaviti odlučujuću utakmicu play-off-a ili bilo koju koja mora da se dobije, kako napraviti “break” na gostojućem terenu sa kvalitetnim protivnikom koji zna da iskoristi sve prednosti koje mu pruža domaći teren. Mada je to teško odbiti, nikada se nisam obradovao brzom i lakom preimućstvu od desetak ili više poena na početku utakmice. Po pravilu dolazi do pada koncentracije i samo je pitanje koliko će brzo veliki protivnik da uspostavi rezultatsku ravnotežu.
Nikada ne koristim novopostavljeni napadački ili odbrambeni detalj na početku utakmice. Protivnički trener će ih vrlo rano pročitati. Lako postignute poene iz novopostavljenog detalja radije sačuvam za ključne momente, kada se utakmica rešava, odnosno da ponudiš novo rešenje kada moraš da poentiraš. Lako postignuti poeni na početku utakmice iz “back door”, zakucavanja, moguće je da iznenade protivničke skaute, ali oni teško donose siguran ulazak u igru.

Jedan od onih potpuno autentičnih, ličnih a opet “vlasništvo” svih kojima je košarka na srcu, bio je Slobodan Piva Ivković.
Igrajući za Crvenu Zvezdu osvojio je tri državna prvenstva (1946, 47, 48) i još kao igrač stekao je diplomu košarkaškog trenera. Igračku karijeru nastavio je u Železničaru, zatim u OKK Beogradu a završio je u Partizanu 1953. godine. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 36 utakmica a učestvovao je na Prvom svetskom prvenstvu (1950)..
Dok su se borbe krajem Drugog svetskog rata tek smirivale 1945. godine sa još nekolicinom sportskih entuzijasta osniva SD Crvena Zvezda. Ostavši definitivno uz košarku počinje i sa izgradnjom kasnije giganta KK Crvena Zvezda a samim tim i naše košarke. Bio je prvi igrač, ekonom, trener, sekretar i kapiten kluba a mali Kalemegdan postaje mesto okupljanja..
Ogromno znanje, originalnost, odlučnost, čvrsta ruka, nepogrešivost u selekciji - Dudina su lična karta. Od svih trenera, Dušan Ivković je u reprezentaciju uneo najveću dozu svog karaktera i preneo na igrače - nepokolebljivost. U reprezentaciji je debitovao zlatnom medaljom i završio karijeru prvog trenera sa najsjajnijim odličjem..
Treneri se cene po rezultatima koji ostaju za njima. U ovoj rečenici Ranka Žeravice se nalazi sva težina poluvekovnog rada u jugoslovenskoj košarci. Od prvih dana delovao je kao stožer i radio na tome da košarku načini brzom, da se što pre stigne do koša, uprosti kretnje činio je sve da loše brzo odbaci i da novo prihvati. Stvarajući sopstvenu košarkašku viziju..
Osvojio je sve klupske trofeje na svetu, a remek delo napravio je kao trener u Italiji sa Injisom iz Varezea osvojivši tri titule prvaka Evrope. Kroz naslednike ostavio je pravo bogatstvo našoj košarci. Bio je učitelj Bogdanu Tanjeviću, Božidaru Maljkoviću i Željku Obradoviću. "Otac jugoslovenske košarke" kako su ga evropski novinari često nazivali..
Od 1959. do 1962. godine trenirao je seniore OKK Beograda i bio sa njima jednom treći u državi. Kao trener seniorki Radničkog osvojio je četiri titule a kao trener ženske reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Evropskom šampionatu u Mesini (Italija). Šest godina je bio trener ženske juniorske reprezentacije Jugoslavije sa kojom je osvojo dve srebrne..
Trenerskim poslom počinje da se bavi u Bosni gde radi u periodu od 1980-1987, a u periodu od 1984 –1987. godine istovremeno vodi kadetsku i juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, gde 1985. godine sa kadetskom reprezentacijom postaje prvak Balkana i Evrope, a već naredne godine postaje juniorski prvak Evrope, da bi 1987. godine u Bormiju..
Nakon najuspešnije Partizanove godine u istoriji, osvojivši titulu prvaka Jugoslavije, kup Jugoslavije i titulu prvaka Evrope Obradović je imenovan za pomoćnika Dušana Ivkovića a 1993. godine preuzima badalonski Huventud gde ponovo osvaja titulu prvaka Evrope. Trenersku karijeru je potom nastavio u Realu iz Madrida (1994-1996), Benetonu..